U nama ljudima postoji i tinja želja za nesputanim i neograničenim životom. Odraz takve želje i stremljenja očituje se svakodnevno u ljudskom nastojanju da bude slobodan i od Boga i od objave, riječi i zakona koje nam je propisao. Nažalost, doživljavamo ih kao sputavanje slobode i neograničenih mogućnosti, te ih se onda želimo osloboditi. U takvim nastojanjima prednjači današnji svijet u kojem se čovjek svjesno udaljio od Boga držeći ga kočničarom ljudskog razvoja. Međutim sloboda od Boga i njegovih spona nije jedina sloboda koju suvremeni čovjek traži. On se želi osloboditi odgovornosti i prema drugome. Ne želi žrtvovati slobodu kako bi se darovao drugome, jer svaki dar i svaki odnos s drugim ujedno nas ograničava.  Tako čovjek niže „slobodni“ izbor za izborom, misleći kako će se osloboditi svega, a ne vidi da sputava sebe samoga sebeljubljem, užicima i nasladama poradi kojih bira takvu vrstu slobode. Izabirući živjeti samo za ovaj svijet, izabire samo prividno slobodan život, dok se s druge strane sputava tolikim sponama smrti. U današnjem Evanđelju čitamo kako je Krist pobijedio smrt, te je izišao slavno iz groba ostavivši povoje iza sebe za svjedočanstvo onima koji su došli na grob, da onaj koji je bio tu nije ukraden, nego je sam izišao iz povoja u kojima ga je smrt htjela omotati. Ostavio ih je iza sebe kao znak pobjede koju je u miru izvojevao, postavivši time prvorođenac od mrtvih, prvi čovjek koji je postavio zreo u pravom smislu riječi nadišao povoje ljudskosti i potpuno se zaogrnuo haljinom božanstva. Promatrajući njega vidimo istinski model čovjeka. Samo čovjek preobražen uskrsnućem postaje pravi, zreo čovjek kojem ne treba dječjih povoja. U ljudskom životu povoji mogu biti dvojaki: oni u kojima se povijaju djeca, te označavaju stanje nejakosti i nedozrelosti prije nego dijete odraste i prijeđe u samostalan život. A isto tako povoji označavaju stanje ljudske nemoći i smrtnosti koja također čovjeku ne dopušta potpuno i zrelo ostvarenje. Kristova uskrsna pobjeda je događaj oslobođenja od svih spona koje priječe čovjekovo temeljno ostvarenje. Na tom tragu se nalazi i Marija Magdalena čija je ljubav bila toliko jaka da ju je oslobodila spona straha i mraka groba. Kao što se Krist Gospodin oslobodio spona i povoja smrtnosti, tako se i mi najprije moramo osloboditi spona grijeha, kako bi s nas spali povoji nezreloga, smrtnoga i propadljivoga života. Nakon što se oslobodimo spona grijeha, moramo se osloboditi i spona lažne slobode, koja se sastoji u slobodi od Boga i odbacivanju dara njegova života. Osloboditi nam se tih spona što sputavaju ljudski život na tragičan način, držeći ga sputanim pred istinskim životom vječnim. Jer ma koliko brzo trčao, ako nije povezan s Bogom, ljudski život i korak samo su kruženje u beznađu ovozemaljskoga. I Petar i Ivan prije uskrsnuća, to jest u razdoblju od velikog petka do uskrsnog jutra, bili su slobodni od njegove prisutnosti, uvjereni kako ih je smrt odijelila. Upravo jer su izgubili njegovu prisutnost, bili su sputani i zbunjeni. Nisu znali što im je činiti ni kuda im je ići. Tek kad su mogli reći kako ‘vidješe i povjerovaše’, kako ‘razumješe Pisma’, onda su se oslobodili za cjelovit ljudski napredak i rast. Krenimo stoga i mi za svojim uskrslim Gospodinom. Obucimo se i mi snagom njegova uskrsnuća i budimo novi ljudi, oživljeni njegovim životom i oblikovani po uzoru koji imamo u našem Gospodinu, prvorođencu od mrtvih koji nam je svojim uskrsnućem podario besmrtni život.

Svima Vama dragi župljani i župljanke želim sretan, radostan i blagoslovljen Uskrs.

DRŽANJE TIJELA U SLAVLJU SV. MISE; Postoje oblici, govor tijela koji izražava svjesno i djelatno sudjelovanje kod sv. Mise.

1. Postoji sjedeći stav, stajaći stav i stav tijela kada se klekne na oba koljena.
2. Kada se ulazi u crkvu i izlazi stavljamo na sebe znak križa sa blagoslovljenom vodom i pokleknemo na desno koljeno okrenuti prema svetohraništu – Presveti Oltarski Sakrament.
3. Kod pokajničkog čina stojimo.
4. U Službi Riječi sjedimo, a kod navještaja Evanđelja stojimo i stavljamo mali znak križa na sebe, na čelo, na usta i na stranu srca (Gospodin nam bio u pameti, riječima i u srcu).
5. Kada molimo Nicejsko-Carigradsko vjerovanje u sv. Misi obavezno stojimo kao i kod molitve vjernika.
6. KADA DOLAZI PRETVORBA U SV. MISI KLEKNEMO NA OBA KOLJENA.
7. Kod zaziva „Evo Jaganjca Božjega“ kleknemo na oba koljena.
8. Pristupajući sakramentu sv. Pričesti, koga možemo primiti na ruke i pred svećenikom se pričestiti ili na usta. Kod primanja sv. Pričesti ako je zgodno može se pokleknuti ili se može kleknuti na oba koljena i pričestiti se, ali nije nužno. Sv. Pričest većim dijelom prima se u stojećem stavu i držanju tijela. Nakon što se pričestimo vratimo se na mjesto u crkvi i u sebi izmolimo zahvalnu molitvu bez razgovora sa drugim ljudima.
9. Kako se pričestiti? Post i držanje tijela! Ako se radi o pričesti na usta, tada ona moraju biti dovoljno otvorena za primanje hostije. Ako se pričest prima na ruku, položaj je takav da lijevi dlan bude na desnom, pa se onda desnom rukom uzima hostija i stavlja u usta. Odmah treba reći da ima vjernika koji smatraju da nisu dostojni rukom dodirnuti hostiju, jer su ruke „prljave.“ No, ne zaboravimo da i jezik na sebi nosi prljavštinu ružnih i grubih riječi čije posljedice mogu biti i nemjerljive. Zato je jednako važno paziti na duhovnu čistoću svojih usana i jezika, kao i cijelog tijela, pa tako i ruku.
10.  NAKON ŠTO SAM VIŠE PUTA PRIMJETIO KAKO VJERNICI OLAKO SEBI NA OSUDU PRISTUPAJU SVETOJ PRIČESTI, ŽELIM VAS PODSJETITI NA TO TKO I KADA SMIJE PRISTUPITI SVETOJ PRIČESTI: Mnogo puta i na mnogo načina govorili smo o važnosti primanja svete pričesti na svetoj misi. Međutim nipošto se na svetu pričest ne bi smjelo ići bez potrebnih uvjeta, a oni su unutarnji i vanjski!
11. Unutarnji su ponajprije da smo izmireni s Bogom, da nemamo teškog grijeha tj. da se redovito ispovijedamo. Mnogim vjernicima nije jasno to redovito pa pitaju što to konkretno znači, do kad se mogu pričešćivati nakon svete ispovijedi? Odgovor je sve dotle dok ne počiniš neki teški grijeh! Npr. ne odeš na nedjeljnu sv. misu ili nekog ogovaraš. Ako samo jednu nedjelju nisi bio na svetoj misi, osim zbog bolesti to je teški grijeh i ne smiješ bez da se prije ispovijedimo pristupiti svetoj Pričesti!!!
12.  Izvanjski su da sam poštivao euharistijski post od sat vremena prije svete pričesti, da sam sudjelovao na cijeloj svetoj misi! Događa se da vjernici dođu na pola svete mise i onda idu na pričest. Crkva traži da sudjelujemo na čitavom bogoslužju. Tko dakle može primiti svetu pričest? Onaj koji ne živi u stanju trajnoga smrtnog grijeha.

PROGLAS- Kauza beatifikacije sluge Božjega kardinala Franje Kuharića

Sukladno čl. 3. Upute Kongregacije za kauze svetih Sanctorum Mater (dalje: Uputa), nakon što je 17. travnja 2012. godine dobiven pristanak Hrvatske biskupske konferencije (usp. čl. 41, §1 Upute), kao i Nihil obstat Dikasterija za kauze svetih (usp. 45, §1 Upute), očekujući službeno otvaranje Kauze za beatifikaciju sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, ovime obavještavam vjernike Zagrebačke nadbiskupije, kao i sve ljude dobre volje da je ova inicijativa od interesa za našu mjesnu Crkvu i za Crkvu u hrvatskom narodu. Kardinal Franjo Kuharić, zagrebački nadbiskup u miru, rođen je 15. travnja 1919. godine u Gornjem Pribiću. Za svećenika je zaređen 15. srpnja 1945. godine, a za biskupa je posvećen 3. svibnja 1964. godine. Svjedočeći i propovijedajući o Bogu koji je ljubav te živeći kršćanske kreposti, okrijepljen svetim sakramentima, umro je na glasu svetosti dana 11. ožujka 2002. godine u Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu. Na temelju svega navedenog pozivam vjernike i sve druge osobe da mi izravno priopće sve vijesti iz kojih se na bilo koji način mogu iščitati elementi povoljni ili suprotni glasu svetosti Sluge Božjega. Prema kanonskim odredbama koje se odnose na ovaj slučaj, svi oni koji posjeduju spise (rukopise, dnevnike, pisma i sl.) ili kakvu drugu vrstu dokumentacije (video, audio i dr.) o sluzi Božjem kardinalu Franji Kuhariću pozvani su dostaviti ih Nadbiskupskom duhovnom stolu u Zagrebu, Kaptol 31, s naznakom: za Kauzu beatifikacije kardinala Franje Kuharića. Ujedno određujem da ovaj Proglas bude pročitan u Župi sv. Siksta u Pribiću, u Župi Presvetog Srca Isusova u Rakovom Potoku, u Župi sv. Anastazije u Samoboru, u svim župama i ustanovama Zagrebačke nadbiskupije, da bude tri mjeseca izvješen na oglasnoj ploči Nadbiskupskog duhovnog stola (usp. čl. 1, §3 Upute) te objavljen na mrežnim stranicama Zagrebačke nadbiskupije, kao i drugim prikladnim sredstvima javnog priopćavanja.

NADBISKUP:
✠ Dražen Kutleša, v. r.

• Odlukom Hrvatske biskupske konferencije od  6. lipnja 2024, donijeta je odluka za sve biskupije i nadbiskupije da će od 1. srpnja 2024.  ‘misni stipendij’ umjesto dosadašnjih sedam eura, stajati deset eura, kao i odluka da naknada za svete mise „gregorijane“ (riječ je o ciklusu od 30 misa koje svećenik služi kroz mjesec dana, svaki dan bez prekida ) od 1. srpnja iznosi 400 eura.