Korizma je vrijeme crkvene godine u trajanju od 40 dana. Dolazi od latinske riječi «quadragesimae « što znači 40. Koji je biblijski temelj? Kao biblijska pozadina služe svi oni izvještaji koji govore o četredeset dana (ili godina): 40 dana i noći trajao je opći potop (Post 7,14), 40 dana zadržao se Mojsije na brdu Sinaj (Izl 24,18), 40 godina su Izraelci lutali pustinjom dok nisu došli na cilj (Jozua 3,4), 40 dana išao je Ilija prema brdu Horebu (1 Kr 19,8), 40 dana i Niniva bi trebala propasti (Jona 3,4), Isus je 40 dana nakon uskrsnuća uzašao na nebo. Tijekom 4.st. pojavio se period od 3 tjedna priprave na Uskrs. Međutim, četrdesetodnevni preduskrsni post se mogao pojaviti u Rimu između 254. i 384.godine. Korizma (quadragesima=40) je započinjala prvom nedjeljom Korizme, a završavala je na Veliki četvrtak. Time se jasno razlikovao korizmeni od vazmenog posta. U 6. st. su Korizmi dodani dani od srijede do prve nedjelje Korizme. Javni su pokornici svoju korizmenu pripravu na pomirenje započinjali obredom posipanja pepelom. Budući da taj obred nije mogao biti prve korizmene nedjelje (jer su nedjeljom bili zabranjeni svi pokornički čini), pokornici su bili posipani pepelom u srijedu prije te nedjelje, te je za njih Korizma počinjala te srijede nazvane «in cineris», a uskoro su tu srijedu i ostali vjernici prihvatili kao početak Korizme. Smisao korizme se ne svodi samo na pokoru koja će čovjeku naizgled nešto uzeti u životu, uskratiti mu štogod i razvlastiti ga od nečega da bi ostao siromah. Naprotiv, njezin smisao je u duhovnom i moralnom obogaćenju čovjeka, i to pravim vrijednostima, koje bitno mijenjaju njegovu perspektivu kako ovdje na zemlji tako i u vječnosti. Savršeni motiv odricanja treba biti ljubav. Uz korizmu se veže i križni put.  Križni put je pobožnost na spomen Isusove muke, od trenutka kada Isusa osuđuju na smrt do polaganja Isusova tijela u grob. Sastoji se od 14 postaja. U korizmi se ne pjeva kod sv. Mise aleluja. Nedjeljama nema Slave. Upotrebljava se ljubičasta liturgijska boja. Korizma počinje na Pepelnicu i završava na V. Četvrtak kod Mise posvete ulja koju slavi biskup sa svećenicima gdje se blagoslivlja ulje za krizmu, krštenje i bolesničko pomazanje. Veliki četvrtak, Veliki Petak (post i nemrs ) i Velika Subota= VAZMENO TRODNEVLJE. U Korizmi imamo dva zapovijedana posta i nemrsa, Pepelnica, Čista srijeda i Veliki Petak, ali pozvani smo da svakog petka u korizmi postimo. Post u Crkvi nije propisan radi ljepote. Čuli smo da post i nemrs žžele i mogu ozdraviti. Biblija i kršćanska predaja su puni svijetlih primjera odricanja. Tko posti više je otvoren duhovnoj stvarnosti. Svoje uho više otvara riječi Božjoj. Svoje tijelo prazni da bi dušu napunio Kristom. Post ima zadatak promjene načina života. Postom se dokazuje obraćenje. Post odgaja čovjeka za umjerenost! Post mora imati i sociološki vid. Odričem se nečega da bi drugome pomogao koji ima manje.  

DRŽANJE TIJELA U SLAVLJU SV. MISE; Postoje oblici, govor tijela koji izražava svjesno i djelatno sudjelovanje kod sv. Mise.

1. Postoji sjedeći stav, stajaći stav i stav tijela kada se klekne na oba koljena.
2. Kada se ulazi u crkvu i izlazi stavljamo na sebe znak križa sa blagoslovljenom vodom i pokleknemo na desno koljeno okrenuti prema svetohraništu – Presveti Oltarski Sakrament.
3. Kod pokajničkog čina stojimo.
4. U Službi Riječi sjedimo, a kod navještaja Evanđelja stojimo i stavljamo mali znak križa na sebe, na čelo, na usta i na stranu srca (Gospodin nam bio u pameti, riječima i u srcu).
5. Kada molimo Nicejsko-Carigradsko vjerovanje u sv. Misi obavezno stojimo kao i kod molitve vjernika.
6. KADA DOLAZI PRETVORBA U SV. MISI KLEKNEMO NA OBA KOLJENA.
7. Kod zaziva „Evo Jaganjca Božjega“ kleknemo na oba koljena.
8. Pristupajući sakramentu sv. Pričesti, koga možemo primiti na ruke i pred svećenikom se pričestiti ili na usta. Kod primanja sv. Pričesti ako je zgodno može se pokleknuti ili se može kleknuti na oba koljena i pričestiti se, ali nije nužno. Sv. Pričest većim dijelom prima se u stojećem stavu i držanju tijela. Nakon što se pričestimo vratimo se na mjesto u crkvi i u sebi izmolimo zahvalnu molitvu bez razgovora sa drugim ljudima.
9. Kako se pričestiti? Post i držanje tijela! Ako se radi o pričesti na usta, tada ona moraju biti dovoljno otvorena za primanje hostije. Ako se pričest prima na ruku, položaj je takav da lijevi dlan bude na desnom, pa se onda desnom rukom uzima hostija i stavlja u usta. Odmah treba reći da ima vjernika koji smatraju da nisu dostojni rukom dodirnuti hostiju, jer su ruke „prljave.“ No, ne zaboravimo da i jezik na sebi nosi prljavštinu ružnih i grubih riječi čije posljedice mogu biti i nemjerljive. Zato je jednako važno paziti na duhovnu čistoću svojih usana i jezika, kao i cijelog tijela, pa tako i ruku.
10.  NAKON ŠTO SAM VIŠE PUTA PRIMJETIO KAKO VJERNICI OLAKO SEBI NA OSUDU PRISTUPAJU SVETOJ PRIČESTI, ŽELIM VAS PODSJETITI NA TO TKO I KADA SMIJE PRISTUPITI SVETOJ PRIČESTI: Mnogo puta i na mnogo načina govorili smo o važnosti primanja svete pričesti na svetoj misi. Međutim nipošto se na svetu pričest ne bi smjelo ići bez potrebnih uvjeta, a oni su unutarnji i vanjski!
11. Unutarnji su ponajprije da smo izmireni s Bogom, da nemamo teškog grijeha tj. da se redovito ispovijedamo. Mnogim vjernicima nije jasno to redovito pa pitaju što to konkretno znači, do kad se mogu pričešćivati nakon svete ispovijedi? Odgovor je sve dotle dok ne počiniš neki teški grijeh! Npr. ne odeš na nedjeljnu sv. misu ili nekog ogovaraš. Ako samo jednu nedjelju nisi bio na svetoj misi, osim zbog bolesti to je teški grijeh i ne smiješ bez da se prije ispovijedimo pristupiti svetoj Pričesti!!!
12.  Izvanjski su da sam poštivao euharistijski post od sat vremena prije svete pričesti, da sam sudjelovao na cijeloj svetoj misi! Događa se da vjernici dođu na pola svete mise i onda idu na pričest. Crkva traži da sudjelujemo na čitavom bogoslužju. Tko dakle može primiti svetu pričest? Onaj koji ne živi u stanju trajnoga smrtnog grijeha.

PROGLAS- Kauza beatifikacije sluge Božjega kardinala Franje Kuharića

Sukladno čl. 3. Upute Kongregacije za kauze svetih Sanctorum Mater (dalje: Uputa), nakon što je 17. travnja 2012. godine dobiven pristanak Hrvatske biskupske konferencije (usp. čl. 41, §1 Upute), kao i Nihil obstat Dikasterija za kauze svetih (usp. 45, §1 Upute), očekujući službeno otvaranje Kauze za beatifikaciju sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, ovime obavještavam vjernike Zagrebačke nadbiskupije, kao i sve ljude dobre volje da je ova inicijativa od interesa za našu mjesnu Crkvu i za Crkvu u hrvatskom narodu. Kardinal Franjo Kuharić, zagrebački nadbiskup u miru, rođen je 15. travnja 1919. godine u Gornjem Pribiću. Za svećenika je zaređen 15. srpnja 1945. godine, a za biskupa je posvećen 3. svibnja 1964. godine. Svjedočeći i propovijedajući o Bogu koji je ljubav te živeći kršćanske kreposti, okrijepljen svetim sakramentima, umro je na glasu svetosti dana 11. ožujka 2002. godine u Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu. Na temelju svega navedenog pozivam vjernike i sve druge osobe da mi izravno priopće sve vijesti iz kojih se na bilo koji način mogu iščitati elementi povoljni ili suprotni glasu svetosti Sluge Božjega. Prema kanonskim odredbama koje se odnose na ovaj slučaj, svi oni koji posjeduju spise (rukopise, dnevnike, pisma i sl.) ili kakvu drugu vrstu dokumentacije (video, audio i dr.) o sluzi Božjem kardinalu Franji Kuhariću pozvani su dostaviti ih Nadbiskupskom duhovnom stolu u Zagrebu, Kaptol 31, s naznakom: za Kauzu beatifikacije kardinala Franje Kuharića. Ujedno određujem da ovaj Proglas bude pročitan u Župi sv. Siksta u Pribiću, u Župi Presvetog Srca Isusova u Rakovom Potoku, u Župi sv. Anastazije u Samoboru, u svim župama i ustanovama Zagrebačke nadbiskupije, da bude tri mjeseca izvješen na oglasnoj ploči Nadbiskupskog duhovnog stola (usp. čl. 1, §3 Upute) te objavljen na mrežnim stranicama Zagrebačke nadbiskupije, kao i drugim prikladnim sredstvima javnog priopćavanja.

NADBISKUP:
✠ Dražen Kutleša, v. r.

• Odlukom Hrvatske biskupske konferencije od  6. lipnja 2024, donijeta je odluka za sve biskupije i nadbiskupije da će od 1. srpnja 2024.  ‘misni stipendij’ umjesto dosadašnjih sedam eura, stajati deset eura, kao i odluka da naknada za svete mise „gregorijane“ (riječ je o ciklusu od 30 misa koje svećenik služi kroz mjesec dana, svaki dan bez prekida ) od 1. srpnja iznosi 400 eura.