Poruka tjedna

Cvjetnica

Blagdan Cvjetnice označava spomen na svečani Kristov ulazak u Jeruzalem, a ujedno predstavlja i početak Kristove Muke. Nekada su svi dani Velikoga tjedna bili naglašeniji u svjetlu pokore, pa je tako bio običaj da se cijeli tjedan posti, da se bdije, da se ostave po strani svi težački poslovi koji nisu nužni.

Veliki četvrtak.

Taj dan prestaje vrijeme korizme i ulazimo u sveto Vazmeno trodnevlje. Slavi se ujedno i dan kada je Isus na Posljednjoj večeri ustanovio sakrament Euharistije i Svetog Reda.

Misa posvete ulja taj čin ponajprije očituje zajedništvo mjesnoga nadbiskupa sa prezbiterima određene nadbiskupije, ali jednako se tako na toj misi blagoslivlja ulje koje se koristi u obredu bolesničkog pomazanja i posvećuje se krizmeno ulje i ulje za krštenje. Kod ovog misnog slavlja svećenici obnavljaju svoja svećenička obećanja koja su dali pred biskupom i Bogom na dan svoga ređenja.

Misa večere Gospodnje . U uvodnim obredima kada se govori ili zapjeva „Slava Bogu na visini“ zvone zvona, a zatim zašute kao i sviranje na orguljama do Vazmenog bdijenja.

Slijedi obred pranja nogu izabranim „apostolima“ unutar pojedine župe.

Nakon pričesti u neku pokrajnju kapelu ili neki pokrajnji oltar pohranjuje se preostale hostije kako bismo se mogli pričestiti u obredu Velikoga petka. Također, liturgijske preporuke su takve da se održi klanjanje u tišini.

Veliki petak. Post i nemrs.

  • Na Veliki petak liturgija započinje tišinom
  • To primjećujemo i u ulasku svećenika unutar liturgijskog prostora – svećenik ulazi u tišini te pred oltarom izvršava čin prostracije (legne) pred ogoljeni oltar. 
  • Središnji dio obreda toga dana jest čitanje/pjevanje izvještaja muke iz evanđelja po Ivanu.
  • Potom slijedi drevna sveopća molitva vjernika u deset zaziva.
  • Nakon toga imamo klanjanje križu.
  • Posljednji dio obreda Velikoga petka jest obred pričesti nakon kojega Crkva ulazi u tišinu..

Velika subota.

  • Vazmeno bdijenje započinje službom Svjetla- blagoslovom ognja ispred određene crkve i vazmene svijeće koja se unosi u crkvu koja je u potpunom mraku.
  • Potom slijedi jedan od najdojmljivijih dijelova, a to je Hvalospjev vazmenoj svijeći ili Exultet.
  • Potom slijedi Služba riječi koja sadrži sve skupa 9 čitanja od toga je 7 iz Staroga zavjeta, a 2 iz Novoga. Između čitanja Staroga zavjeta i Novoga pjeva se himan Slava Bogu na visini kojega nije bilo u korizmi. Sam početak himna obilježen je zvonom zvona (koja ne zvone od mise Večere Gospodnje) i paljenjem svjetla u crkvi.
  • Nakon ovakvog dojmljivog dijela slijedi navještaj evanđelja te potom obred blagoslova vode kojom se škropi narod i krste katekumeni, naravno ondje gdje ih ima.
  • Nakon toga slijedi posljednji dio, a to je euharistijska služba koja je ista kao i u ostalim euharistijskim slavljima.

DRŽANJE TIJELA U SLAVLJU SV. MISE; Postoje oblici, govor tijela koji izražava svjesno i djelatno sudjelovanje kod sv. Mise.

  1. Postoji sjedeći stav, stajaći stav i stav tijela kada se klekne na oba koljena.
  2. Kada se ulazi u crkvu i izlazi stavljamo na sebe znak križa sa blagoslovljenom vodom i pokleknemo na desno koljeno okrenuti prema svetohraništu – Presveti Oltarski Sakrament.
  3. Kod pokajničkog čina stojimo.
  4. U Službi Riječi sjedimo, a kod navještaja Evanđelja stojimo i stavljamo mali znak križa na sebe, na čelo, na usta i na stranu srca (Gospodin nam bio u pameti, riječima i u srcu).
  5. Kada molimo Nicejsko-Carigradsko vjerovanje u sv. Misi obavezno stojimo kao i kod molitve vjernika.
  6. KADA DOLAZI PRETVORBA U SV. MISI KLEKNEMO NA OBA KOLJENA.
  7. Kod zaziva „Evo Jaganjca Božjega“ kleknemo na oba koljena.
  8. Pristupajući sakramentu sv. Pričesti, koga možemo primiti na ruke i pred svećenikom se pričestiti ili na usta. Kod primanja sv. Pričesti ako je zgodno može se pokleknuti ili se može kleknuti na oba koljena i pričestiti se, ali nije nužno. Sv. Pričest većim dijelom prima se u stojećem stavu i držanju tijela. Nakon što se pričestimo vratimo se na mjesto u crkvi i u sebi izmolimo zahvalnu molitvu bez razgovora sa drugim ljudima.
  9. Kako se pričestiti? Post i držanje tijela! Ako se radi o pričesti na usta, tada ona moraju biti dovoljno otvorena za primanje hostije. Ako se pričest prima na ruku, položaj je takav da lijevi dlan bude na desnom, pa se onda desnom rukom uzima hostija i stavlja u usta. Odmah treba reći da ima vjernika koji smatraju da nisu dostojni rukom dodirnuti hostiju, jer su ruke „prljave.“ No, ne zaboravimo da i jezik na sebi nosi prljavštinu ružnih i grubih riječi čije posljedice mogu biti i nemjerljive. Zato je jednako važno paziti na duhovnu čistoću svojih usana i jezika, kao i cijelog tijela, pa tako i ruku.
  10.  NAKON ŠTO SAM VIŠE PUTA PRIMJETIO KAKO VJERNICI OLAKO SEBI NA OSUDU PRISTUPAJU SVETOJ PRIČESTI, ŽELIM VAS PODSJETITI NA TO TKO I KADA SMIJE PRISTUPITI SVETOJ PRIČESTI: Mnogo puta i na mnogo načina govorili smo o važnosti primanja svete pričesti na svetoj misi. Međutim nipošto se na svetu pričest ne bi smjelo ići bez potrebnih uvjeta, a oni su unutarnji i vanjski!
  11. Unutarnji su ponajprije da smo izmireni s Bogom, da nemamo teškog grijeha tj. da se redovito ispovijedamo. Mnogim vjernicima nije jasno to redovito pa pitaju što to konkretno znači, do kad se mogu pričešćivati nakon svete ispovijedi? Odgovor je sve dotle dok ne počiniš neki teški grijeh! Npr. ne odeš na nedjeljnu sv. misu ili nekog ogovaraš. Ako samo jednu nedjelju nisi bio na svetoj misi, osim zbog bolesti to je teški grijeh i ne smiješ bez da se prije ispovijedimo pristupiti svetoj Pričesti!!!
  12.  Izvanjski su da sam poštivao euharistijski post od sat vremena prije svete pričesti, da sam sudjelovao na cijeloj svetoj misi! Događa se da vjernici dođu na pola svete mise i onda idu na pričest. Crkva traži da sudjelujemo na čitavom bogoslužju. Tko dakle može primiti svetu pričest? Onaj koji ne živi u stanju trajnoga smrtnog grijeha.

PROGLAS- Kauza beatifikacije sluge Božjega kardinala Franje Kuharića

Sukladno čl. 3. Upute Kongregacije za kauze svetih Sanctorum Mater (dalje: Uputa), nakon što je 17. travnja 2012. godine dobiven pristanak Hrvatske biskupske konferencije (usp. čl. 41, §1 Upute), kao i Nihil obstat Dikasterija za kauze svetih (usp. 45, §1 Upute), očekujući službeno otvaranje Kauze za beatifikaciju sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, ovime obavještavam vjernike Zagrebačke nadbiskupije, kao i sve ljude dobre volje da je ova inicijativa od interesa za našu mjesnu Crkvu i za Crkvu u hrvatskom narodu. Kardinal Franjo Kuharić, zagrebački nadbiskup u miru, rođen je 15. travnja 1919. godine u Gornjem Pribiću. Za svećenika je zaređen 15. srpnja 1945. godine, a za biskupa je posvećen 3. svibnja 1964. godine. Svjedočeći i propovijedajući o Bogu koji je ljubav te živeći kršćanske kreposti, okrijepljen svetim sakramentima, umro je na glasu svetosti dana 11. ožujka 2002. godine u Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu. Na temelju svega navedenog pozivam vjernike i sve druge osobe da mi izravno priopće sve vijesti iz kojih se na bilo koji način mogu iščitati elementi povoljni ili suprotni glasu svetosti Sluge Božjega. Prema kanonskim odredbama koje se odnose na ovaj slučaj, svi oni koji posjeduju spise (rukopise, dnevnike, pisma i sl.) ili kakvu drugu vrstu dokumentacije (video, audio i dr.) o sluzi Božjem kardinalu Franji Kuhariću pozvani su dostaviti ih Nadbiskupskom duhovnom stolu u Zagrebu, Kaptol 31, s naznakom: za Kauzu beatifikacije kardinala Franje Kuharića. Ujedno određujem da ovaj Proglas bude pročitan u Župi sv. Siksta u Pribiću, u Župi Presvetog Srca Isusova u Rakovom Potoku, u Župi sv. Anastazije u Samoboru, u svim župama i ustanovama Zagrebačke nadbiskupije, da bude tri mjeseca izvješen na oglasnoj ploči Nadbiskupskog duhovnog stola (usp. čl. 1, §3 Upute) te objavljen na mrežnim stranicama Zagrebačke nadbiskupije, kao i drugim prikladnim sredstvima javnog priopćavanja.

NADBISKUP:
✠ Dražen Kutleša, v. r.

  • Odlukom Hrvatske biskupske konferencije od  6. lipnja 2024, donijeta je odluka za sve biskupije i nadbiskupije da će od 1. srpnja 2024.  ‘misni stipendij’ umjesto dosadašnjih sedam eura, stajati deset eura, kao i odluka da naknada za svete mise „gregorijane“ (riječ je o ciklusu od 30 misa koje svećenik služi kroz mjesec dana, svaki dan bez prekida ) od 1. srpnja iznosi 400 eura.