Doživotni zavjeti s. Dijane Lončarek

1.Svibnja 2016., Sv. Križ Začretje

 

U prekrasnom zagorskom kraju, punom zelenila, brežuljaka i pjeva najraznovrsnijih ptica, u tom okruženju koje ne zna za drugo nego svojom ljepotom slaviti i podsjećati na Stvoritelja, u tom predivnom kraju, prošlog je tjedna u jednoj župi bilo živo i veselo. Sv. Križ Začretje je mjesto od kojeg zastaje dah. Prekrasne građevine stoje usred prelijepe prirode, ptice pjevaju, nebo je prošarano oblacima koji se kao izmišljeni uklapaju u krajolik, prekrasna crkva koja kao da bdije nad cijelim mjestom i čuva njegove mještane, sve djeluje mirno i uobičajeno. Ali, prošlog je tjedna svaki putnik namjernik u tom gradiću mogao primijetiti nešto nesvakidašnje: mještani su radosni i užurbani, uzbuđeni. Neka je vreva i živost prisutna u grupicama koje prolaze centrom te kao da svi putevi završavaju u župnom dvoru. Iz njega povremeno izlazi župnik koji sluša, pita, dogovara, te napokon, kao pravi pastir usmjeruje i bdije nad poslovima za svakoga imajući dobru i blagu riječ.

 

Što se to sprema u ovoj župi? Sprema se nešto što je Bog već odavna počeo spremati, što je on već odavna u svojoj namisli zamislio i u životu jedne župljanke ove župe i ostvario. U nedjelju, 1. svibnja 2016., s. Dijana Lončarek će u svojoj rodnoj župi, župi Uzvišenja Svetog Križa, položiti doživotne zavjete kao članica Kongregacije Milosrdnih sestara sv. Križa.

 

Sve je u znaku Križa – u životu toga Božjeg djeteta nije ga nedostajalo od njene rane mladosti, ali ona je, rano upoznavši  perspektivu Vječnosti kroz smrt najbližih joj ljudi, kročeći svojim ‘zagorskim bregima’, svoje raspjevano srce i dušu povjerila Stvoritelju, čija je volja postala njena jedina istinska želja na ovome svijetu.

 

Gledajući s. Dijanu Lončarek, nameće mi se pomisao na još jednu sličnu biljku u vrtu Gospodnjem – nameće mi se pomisao kako je naša s. Dijana, baš poput utemeljiteljice ove, sada njene, Kongregacije, koju su svi zvali – sunčano dijete Meggena, u našem vremenu, sunčano dijete Zagorja. Čitajući životopis utemeljiteljice, čitamo kako je ‘Katarina bila živahna, samostalna i odlučna djevojčica. Znala je što hoće, a htjela je mnogo! Srce male Katarine široko se otvaralo cvijeću i suncu, a njezino bogato čuvstvo razvilo se u sunčano dijete Meggena,  koje će kasnije unositi mnogo svjetla u tamu mnogih srdaca i izrasti u veliku ženu kršćanske ljubavi.’

 

Nije li sve to tako i sa slavljenicom, s. Dijanom Lončarek? Nije li očigledno kako je i nju Bog odabrao za velika djela, a za najveće djelo darivanja sebe i svojega života njemu i svima kojima je šalje?

 

Duhovna priprava njene župe sastojala se u trodnevnici koja je počela u četvrtak, 28. travnja 2016. Taj dan misno je slavlje predvodio i nadahnuto propovijedao vlč. Tomislav Kralj, župnik u Bistri. Tu su sv. misu svojim skladnim pjevanjem uljepšali zagrebački bogoslovi. Drugi dan trodnevnice misno je slavlje predvodio Ante Bobaš, OP koji je zajedno sa svojim bratom Jadrankom, u tom drevnom svetištu s. Dijani, kao i svima okupljenima, i zapjevao. Na sv. misi su pjevali veliki  i dječji župni zbor. Treći je dan misno slavlje predvodio fra Krunoslav Albert, župnik u Karlovcu, koji je sve prisutne vratio u djetinjstvo svojim razdraganim propovijedanjem. Svojom su pjesmom mladi župe Sv. Križ Začretje uveličali tu sv. misu. Sva tri dana na trodnevnici je bilo puno župljana, a na sv. misi su koncelebrirali župnik, vlč. Zlatko Pavetić i dr. sc. Sjepan Sirovec.

 

U nedjelju, 1. svibnja 2016., iako već sigurno i umorni od cjelotjednog pripremanja, župljani su se okupili u zadnjim pripremama, vrijedne su župljanke od ranih jutarnjih sati kuhale da bi na stolu bilo samo najbolje! Čak su se i štrukli zavijali u zadnji čas da što bolji dođu na stol!

 

Prije početka i poslije kraja sv. mise, gradom su se razlijevali zvuci limene glazbe koja je željela uveličati ovaj veliki dan svojoj župljanki.

 

Do 11 sati, župna se crkva napunila ljudima, neki su ostali i ispred crkve, ali i na to su organizatori slavlja bili spremni – ispred crkve bio je veliki ekran tako da su svi mogli pratiti najsvečanije trenutke s. Dijane Lončarek.

 

Sv. Misu je predvodio i zavjete s. Dijane primio msgr. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački, koji je u svojoj propovijedi podsjetio sve prisutne u ljepotu stvarnosti koju živimo – u ljepotu stvarnosti djece Božje. Župnom se zboru pridružio i zbor Milosrdnih sestara sv. Križa, tako da je sv. misa doista svima prisutnima obredima i pjesmom  dočarala prizvuk vječnosti. U centralnom dijelu cijeloga slavlja, s. Dijana je radosno, hrabro, razgovjetno i sigurno pred svima predala svoj život do kraja Gospodinu.

 

Nakon završetka sv. mise, u divno dekoriranoj dvorani pastoralnog centra, svi uzvanici su mogli, uz raznovrsnu zagorsku kuhinju, pratiti program kojeg je svojim razdraganim glasom i kajkavštinom vodila Tanja Baran. U programu su se izmjenjivali, od pozdrava vlč. Zlatka Pavetića, župnika, preko pozdrava s. M. Amalije Kupčerić, provincijalne poglavarice, do pozdrava fra Jure Šarčevića, provincijala Hrvatske kapucinske provincije i predsjednika HKVRPP-a, svojom su svirkom i pjesmom uzveličali slavlje Tamburaški sastav ‘Stari šarmeri’, Vokalni ansambl Kirjales, Milosrdne sestre sv. Križa, te, naravno, sama slavljenica, koju je preko njenih radijskih i televizijskih nastupa upoznala i zavoljela cijela naša domovina, s. Dijana Lončarek.

 

Cijela je nedjelja u Sv. Križu Začretju bila  poput odbljeska same vječnosti, s. Dijana Lončarek je u veselju i radosti predala život u Božje ruke, jednostavno je cvala poput prirode koja ju je okruživala, uživala je slaveći taj veliki dan okružena rodbinom, prijateljima, sestrama, čak joj je, kako je sama izjavila na kraju tog bogatog dana, osjećala prisutnost i svih onih koji su već prešli preko, u pravu nam Domovinu.  Kasno uvečer pripovijedala je s. Dijana o tom zajedništvu kao o istinskom mističnom iskustvu na tragu svojega mota ‘Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.‘ (Iv 15, 13) Jer, doista, život s. Dijane Lončarek je toliko isprepleten životima svih koje poznaje i koje, svakog na svoj način, neponovljivo i originalno voli i prihvaća, da se uistinu ne vidi granica gdje je to ona dala svoj život, a gdje počinje život onih kojima je Bog šalje.

 

Čestitam još jednom dragoj s. Dijani Lončarek, našem sunčanom djetetu Zagorja, na ovome jedinstvenom trenutku, ali joj još jednom čestitam na hrabrosti, radosti, ljubavi, razdraganosti, pažnji i još mnogo čemu dobrome što  neprestano donosi u život svima koje svakodnevno susreće. A kako i ne bi, kad se neprestano i sama napaja na neiscrpivom Izvoru kojem je pristala biti oruđem cijelog svojega života! Zahvaljujemo za njen život i za poziv, kao i njen odaziv, kojim nam je kao sestra darovana u obitelji Kongregacije Milosrdnih sestara sv. Križa. Bog neka i dalje blagoslovi svaku stopu njezinoga puta!

 

s. B. B.

Fotogalerija: Ivan Dominik Iličić, OP